Umrežimo se za promjene / Coming to Network together for change

Mediji navode da hrvatski potrošači plaćaju oko 500 parafiskalnih nameta, od naknada do raznoraznih prisilnih članarina. Za mnoge od njih Mreža potrošača nije mogla utvrditi čemu služe, osim da su novčanici potrošača „kasice prasice“ za pokrivanje troškova lošeg upravljanja i promašenih političkih odluka.

Svi učesnici predizbornih kampanja i sve Vlade RH u svojim počecima najavljuju oštre rezove u parafiskalnim nametima, no nikada nitko nije napravio taj korak. I u još uvijek aktualnoj Korona krizi ,  i ministar financija Zdravko Marić i ministar gospodarstva Darko Horvat najavili su veliki paket ukidanja niza parafiskalnih nameta. „Obećanje, ludom radovanje“.

Ukazujemo na neke slučajeve neshvatljivih parafiskalnih nameta. Procjene pokazuju da  Hrvatske šume godišnje uprihođuju oko 180 milijuna kuna godišnje preko tzv. parafiskalnih nameta. Hrvatske šume imaju prihod u razini od 2,2 milijarde kuna pa 180 milijuna kuna ne izgleda puno, no kada se zna da je dobit Hrvatskih šuma u 2018. godini iznosila 51,8 milijuna kuna, a u 2017. godini 113 milijuna kuna, jasno je koliko je to bitno za poslovanje ove državne tvrtke. Da nije postojala naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma koju su do 2018. godine plaćali svi te ostali i slični nameti koji odlaze na račun Hrvatskih šuma bili bi gubitaši.

Političari su izgleda zaboravili, ali potrošači nisu da se na računima za električnu energiju dio novca izdvaja za obnovljive izvore energije? Taj novac se onda, između ostalog, prelijeva i investitorima u vjetroelektrane.

Svim potrošačima je poznato da harač plaćaju i za HAC i Hrvatske ceste, državne firme koje su sinonim za korupciju. Parafiskalnim nametima izdvajamo novac i za HAC i Hrvatske ceste. Tako od svake kupljene litre goriva na račun Hrvatskih cesta ide 80 lipa, a na račun Hrvatskih autocesta 20 lipa. I Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste poznate su po korupcijskim aferama.

Fond za zaštitu okoliša godišnje ubere oko 200 milijuna kuna od parafiskalnih nameta, temeljem naknade za emisiju CO2. Fond ubire novac od onečišćivača okoliša i iz europskih fondova, a taj novac se onda dijeli za zbrinjavanje otpada, projekte energetske učinkovitosti, ali i za troškove samog Fonda koji nisu mali. Ukazujemo a je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost izvanproračunska institucija čiji se proračun puni zakonski propisanim naknadama koje plaćaju onečišćivači okoliša (potrošači). Činjenica je da je ovaj Fond na naslovnicama crnih kronika još od vremena kada je osnovan

HRT je prepun ozbiljnih afera, a prisilno često i u sumnjivim okolnostima potrošačima naplaćuje pristojbu. Ovaj namet je jedan je od nameta na koji se potrošači najviše žale i često se iz udruga potrošača, pa i Građanske inicijative se formiraju, traži ukidanje plaćanja RTV pristojbe. Za naknada za „mogućnost korištenja radio i TV signala“  u Hrvatskoj u najmanje dvanaest puta veća u usporedbi s Njemačkom i Italijom. HRT, gledali ga ili ne, plaćamo 960 kuna godišnje. Ako potrošač nema, onda ima mobitel, laptop ili radio u autu, a HRT će mu za to naplatiti pristojbu. Kroz taj prisilni namet HRT godišnje ubire oko 1,2 milijarde kuna. HRT je često na meti kritika o nenamjenskom trošenju novca.

Preko 60% hrvatskih potrošača je po kriterijima Europske unije u kategoriji energetski siromašnih tj. preko 30% primanja se troši za plaćanje energije. Problem se uočava tek kada se pogledaju računi za energiju i vodu. Cijene energije i vode je u granicama prosjeka članica EU, no parafiskalni nameti višestruko povećavaju račune.  Tako će npr. potrošač za potrošena 3 m3 vode po cijeni 5 kn/m3 morati platiti račun oko 80 kn. Bez obzira na Direktive EK da se javne usluge naplaćuju po stvarnoj potrošnji, ni navedeni parafiskalni nameti na temeljni cijenu, Hrvatska je ponovo uvela plaćanje „paušala“.  Kako god netko pokušao opravdati postojanje „paušala“ jasno je da je to namet za plaćanje nerada, te solidarnog plaćanja nepostojeće usluge.

Kada se podvuče crta, jasno je da ti silni parafiskalni nameti služe za uhljebljivanje stranačkih, u pravilu nesposobnih „stručnih“ kadrova, a koji čine jaki glasački stroj. Ti „kadrovi“ nesposobni za samostalno zarađivanje i opstojnost na uređenom tržištu, žive na grbači potrošača. Da bi se što temeljitije pljačkali potrošače parafiskalnim nametima izmišljen je hrvatski model Ovršnog zakona, koji je neka odvjetnička društva doveo u stanje najprofitabilnijih poduzetnika u Hrvatskoj. Prilikom provedbe postupka prisilne naplate po Ovršnom zakonu, postupak je dodatno opterećen izmišljenim parafiskalnima nametima, pa tako na ovršeniku zarađuje uz ovrhovoditelja najmanje dva posrednika u lancu ovrhe.

Hoće li to potrošači – birači uzeti u obzor kod davanja svoje glasa na izborima pokazati će vrijeme, ili će se i dalje zadovoljiti s parolama.

MPH (Ž.T.)

Dubrovački
Međimurske novine
Net.hr
Regionalni plus