Umrežimo se za promjene / Coming to Network together for change

Gradska toplana u Karlovcu je prvo pokušala spriječiti krajnje kupce (potrošače) da se izdvajaju iz zajedničkog sustava grijanja. Veliki broj potrošača zbog nepoznavanja Zakona je išao u Gradsku toplanu pitati za mogućnost izdvajanja. Naravno Gradska toplana im je rekla da se ne mogu izdvojiti.

Kad su udruge za zaštitu potrošača informirale potrošače, da to baš nije tako, da je izdvajanje osobna stvar svakog potrošača koji ima univerzalna prava da dobije pravovremenu, cjelovitu istinitu informaciju, temelje koje može donijeti najpovoljniju odluku za sebe, Gradska toplana je primijenila Damoklov mač koje je pripremila Vlada RH; pod nazivom Ovršni zakon.

Trebalo im je oko godinu dana da se dosjete toga i time dokažu po trko zna koji put bijedu i jad Ovršnog zakona. Po njemu nije bitno je li Gradska toplana radi po zakonu, je li nezakonito pribavila podatke o kupcima, je li ispunila sve obveze kao novi subjekt na tržištu. Ovdje na scenu stupa njegovo veličanstvo „vjerodostojna isprava“ ili potrošačkim rječnikom rečeno „račun“, za koji ne treba provjeriti je li usluga stvarno učinjena, važno je jedino da je Gradska toplana ispostavila račun.

Javni bilježnik ne mora provjeravati ispravnost i zakonitost vjerodostojne isprave, pa ako potrošač šuti oderu ga do gole kože. Ako se ipak žali javni bilježnik nema ovlast procjene osnovanosti žalbe, već pakira predmet i šalje na sud.

Tako se u praksi pojavljuje da je Gradska toplana tuženik, i više sud ne provjerava je li Gradska toplana bilo što napravila po zakonu. Za sud je važno da postoji „vjerodostojna isprava“ čiju vjerodostojnost ne provjerava i sada je na potrošaču da dokaže da nije primio tu uslugu.

Svi ti sporovi su užasno dugotrajni jer Gradska toplana želi da sporovi traju što duže kako bi odvratila potencijalne potrošače koji se žele izdvojiti, jer evo ići ćete na sud, a tamo tko zna kako ćete proći. Zato Gradska toplana i širi priču o neusklađenosti sudova, a u tom vremenu stalno angažiranjem vanjskih odvjetničkih društava traži eventualne nedorečenosti u hrvatskim pozitivnim zakonima, te na svakom ročištu ili žalbi izlazi s „novim dokazima“.

No, spustimo loptu na zemlju, pa hladne glave pročitajmo što o svemu kaže Zakon o tržištu toplinskom energijom.

ZTTE u Članku 45. definira mogućnost, uvjete i postupak potrošača (krajnjeg kupca) za izdvajanje iz sustava centralnog grijanja. Odredbe jasno definiraju da je izdvajanje odluka krajnjeg kupca (potrošača) za koju mora ishoditi pisanu suglasnost suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine.

Zakon jasno određuje da jedini stanari suvlasnici, mogu uskratiti suglasnost svom susjedu da se izdvoji iz sustava centralnog grijanja, dok kupac i opskrbljivač toplinske energije (toplana) to ne može tj. nema ovlast čak niti nadzora, niti davanja mišljenja, a kamo li ne priznati izdvajanje i dalje slati račune za grijanje kao da se nije ništa dogodilo.

Kad krajnji kupac prikupi potreban broj potpisa, tu pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu. Niti ovdje nema ovlast nadzora niti mogućnost uskraćivanja ovjere.

Potom slijede projekt i radovi tehničkog izdvajanja (rezanja radijatora) i kad završe, projektant glavnog projekta obvezan je pregledati izvedene radove i ako je sve u redu dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova.

Izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava.

Nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača  (toplana) toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije što je obveza kupca (opet toplana).

Razvodno je da niti opskrbljivač ni kupac nemaju ovlast nadzora, niti davanja suglasnosti. Oni su samo oni koji su obaviješteni da tog krajnjeg kupca (potrošača) više nemaju.

Zakon dalje određuje da je krajnji kupac koji se izdvojio dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Neke toplane to zlorabe pa od potrošača koji nije njihov korisnik niti krajnji kupac traže plaćanje nečega što ne koristi. Potrošača sudska praksa iz Karlovca je savršeno jasna. Toplinsku energiju čine: toplina + snaga. Jedno bez drugog se ne može isporučivati, a potrošač koji nema radijatore toplane nema čime tj. ne može tehnički preuzeti niti toplinu, niti snagu, jednom riječju ne može preuzeti toplinsku energiji.

Stoga Mreža potrošača Hrvatske podsjeća potrošače na njihovo univerzalno potrošačko pravo da imaju pravo na pravovremenu, cjelovitu i istinitu informaciju, temeljem koje mogu donijeti najpovoljniju odluku za sebe. To vam NITKO nema pravo oduzeti!

Zakonodavac je omogućio potrošačima da ako nisu zadovoljni s grijanjem, bez nekih problema izađu iz tog sustava i griju se kako je potrošačima najprihvatljivije. Treba voditi računa pri tome o Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a to je da potrošač (vlasnik stana) ne smije u stanu poduzimati nikakve radnje koje bi dovele u pitanje zdravlje i život susjeda.

Tako npr. ako se želi grijati na način da mora koristiti dimnjak mora pribaviti suglasnost i dozvolu nadležnih tijela, da ne bi prouzročio požar.

Mreža potrošača Hrvatske savjetuje potrošačima da sami odlučuju što i kako će se grijati.  Hrvatska potrošačka legislativa je jedna od najboljih u EU, ali nema adekvatne i efikasne zaštite od zloupotrebe ili kršenja, te je na nama da se izborimo za svoja prava, jer mi smo regulatori tržišta i pokažimo da to zaista jesmo.

MPH (Ž.T.)

Dubrovački
Međimurske novine
Net.hr
Regionalni plus