Umrežimo se za promjene / Coming to Network together for change

Fina je objavila pregled zbirnih podataka iz Sustava provedbe Stečaja potrošača za razdoblje od 1.1.2016. do 24.06.2019. godine. Iz pregleda je razvidan „uspjeh“ instrumenta osobnog stečaja potrošača, kojim je nad potrošačima koji su proglasili osobni stečaj provedena „totalna ovrha“. U mreži potrošača Hrvatske se pitamo nisu li tih 1255 potrošača koji su proglasili osobni stečaj sada beskućnici? (Pregled original – pdf)

Taj stav smo utvrdili, jer prilikom donošenja Zakona o osobnom stečaju potrošača nije prihvaćen prijedlog da se u postupku provedbe osobnog bankrota ne smije dozvoliti da potrošač postane beskućnik.

A sadašnji Zakon određuje da se upravo to provede, jer stečajni upravitelj može rasprodati svu imovinu potrošača-dužnika (i pokretnu i nepokretnu) te ga praktično izbaciti na ulicu čak i bez zavežljaja u ruci, i tek onda mu „oprostiti“ ostatak duga, ako se ne zaposli, ako se zaposli plaća dug do potpunog podmirenja. Doduše mala je vjerojatnost da će se takav potrošač zaposliti, jer izbacivanjem na ulicu, postaje beskućnik, čovjek bez prebivališta, a time i identiteta, jer nema pravo ni na osobnu iskaznicu. A tko će čovjeka „kojeg nema“ zaposliti kad ga ne može nikako prijaviti kao zaposlenika?

„Stručnjaci“ za osobni bankrot će reći da nije baš tako i sati objašnjavati „što bi kad bi“, ali suština provedbe osobnog bankrota je otimanje sve imovine potrošaču-dužniku i to uvjetima koji su daleko lošiji od ovrhe. Tu svaka „nauka“ pada u vodu pred stvarnošću.

Na potrošaču (jadniku) u stečaju, pored svih dugova u koje je zapao, sada dodatno zarađuju, FINA, stečajni upravitelj, država (pravosuđe), agencije za prodaju nekretnina.

Zato MPH savjetuje potrošačima da ne razmišljaju o osobnom bankrotu. Sve banke (pa i većina vjerovnika) imaju opcije da se može dogovoriti oko otplate duga. Ako je potrošač otvoren, iskren i uvjerljiv u pregovorima, banke su čak spremne oprostiti dio duga, jer im je to isplativije, nego provoditi ovrhu i prodavati ovršene nekretnine, koje u pravilu na dražbama postižu tek 1/3 stvarne cijene a generiraju troškove.

Firme koje nisu spremne za razgovore i dogovore s potrošačima su u pravilu u vlasništvu države ili JLS. Pa će potrošač tako zapasti u probleme ako ima dug; HRT-u, koncesionaru za zbrinjavanje otpada, HEP, Plinara, Vodovodu i kanalizaciji i sl.  Sve te firme posluju na način copy/paste zakonima iz vremena socijalističkog samoupravljanja tj. društvene solidarne ekonomije, te firme nemaju kadrova niti znanja, a niti žele poslovati po načelima tržišnog gospodarstva. To im uspijeva uz svesrdnu potporu političkih struktura na vlasti koje zakonima determiniraju ono što traže trgovci, ali ne i što traže potrošači.

Takav je Zakon o osobnom stečaju potrošača, koji doduše može biti dobro krajnje rješenje za potrošača koji je zapao u probleme iz bilo kojeg razloga, ali ako se ne provodi na hrvatski način.  Ako je cilj Zakona da potrošač poslije stečajnog razdoblja „stoji na nogama“ i spreman je za novi početak, onda Mreža potrošača Hrvatske podupire takav zakon i takva rješenja.

MPH (Ž.T.)

 

Dubrovački
Međimurske novine
Net.hr
Regionalni plus