Umrežimo se za promjene / Coming to Network together for change

Zahvaljujući učinkovitoj politici zaštite potrošača jedinstveno tržište može dobro i djelotvorno funkcionirati [1]. Njezin cilj je jamčiti prava potrošača u odnosu na trgovce i pružiti bolju zaštitu osjetljivim skupinama potrošača. Financijska kriza pokazala je da zbog pravila o zaštiti potrošača tržišta mogu postati poštenija, a kvaliteta tržišnog natjecanja bolja. Jačanje uloge potrošača i efikasna zaštita njihove sigurnosti i ekonomskih interesa postali su ključni ciljevi politike EU-a.

Pravna osnova i ciljevi

Članak 4. stavak 2. točka (f), članci 12., 114. i 169. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Članak 114. UFEU-a pravna je osnova za mjere usklađivanja čiji je cilj uspostava unutarnjeg tržišta. U njemu se naglašava cilj jamčenja visoke razine zaštite, uključujući zaštitu potrošača, te se vodi računa o novim razvojima utemeljenim na znanstvenim činjenicama.

Člankom 169. UFEU-a uvedena je pravna osnova za cjelokupan niz aktivnosti na europskoj razini u području zaštite potrošača. Njime je predviđeno da „radi promicanja interesa potrošača i osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, Unija doprinosi zaštiti zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promicanju njihova prava na obaviještenost, obrazovanje i organiziranje u svrhu zaštite njihovih interesa”. Tim se člankom također predviđa veća briga o interesima potrošača u drugim politikama EU-a. Člankom 169. u tom se smislu podupire članak 114. te proširuje njegova nadležnost i izvan područja jedinstvenog tržišta kako bi se uključile roba i usluge, pristup sudovima, kvaliteta javnih usluga i određeni vidovi politika povezanih s prehranom, hranom, stanovanjem i zdravljem. Osim toga navodi se da mjere EU-a ne smiju sprječavati nijednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere ako su one u skladu s Ugovorima. Stoga je politika zaštite potrošača dio strateškog cilja EU-a za poboljšanje kvalitete života svih njezinih građana. Uz neposredne aktivnosti za zaštitu prava, EU vodi računa o tome da su interesi potrošača uvršteni u zakonodavstvo EU-a u svim relevantnim područjima politike.

U skladu s člankom 12. UFEU-a zahtjevi za zaštitu potrošača moraju se uzeti u obzir prilikom utvrđivanja i provedbe drugih politika i aktivnosti EU-a. Člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jača se zaštita potrošača jer se u njemu navodi da se politikama EU-a mora osigurati visoka razina zaštite potrošača.

Djelovanje

A. Općenito

Program djelovanja EU-a u području politike zaštite potrošača čine posebno Europska strategija za potrošače i Program za potrošače za razdoblje 2014. – 2020.[2]

Europska strategija za potrošače ima nekoliko ciljeva:

  • promicanje sigurnosti potrošača paketom o sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta iz 2013., a posebno poboljšanom identifikacijom proizvoda i sljedivošću, mjerama za jačanje sigurnosti u lancu opskrbe hranom i novim propisima iz sredine 2013. o sigurnosti kozmetičkih proizvoda;
  • bolje poznavanje prava potrošača: razrađeni su interaktivni alati, kao što je Consumer Classroom, kojim se potrošače informira i educira te im se pomaže da u potpunosti sudjeluju na jedinstvenom tržištu;
  • bolja provedba propisa u području zaštite potrošača koordiniranim djelovanjem protiv kršenja propisa EU-a za zaštitu potrošača u obliku provjera internetskih stranica (pretraživanja) koje provode mreže nacionalnih tijela za zaštitu potrošača; jednostavni, brzi izvansudski postupci s niskim troškovima za potrošače koji traže dostupan pravni lijek kao rezultat Direktive o alternativnom rješavanju sporova (2013.) i Uredbe o online rješavanju potrošačkih sporova (2013.);
  • integriranje interesa potrošača u ključne sektorske politike novim zakonodavstvom u sektorima kao što su telekomunikacije, digitalne tehnologije, energetika, promet i hrana te nove mjere za veću transparentnost i pristup maloprodajnim financijskim uslugama te za jednostavnije promjene bankovnog računa;
  • osnaživanje potrošača: glavni cilj strategije EU-a o potrošačkoj politici, kao što je opisan u radnom dokumentu Komisije naslovljenom „Osnaživanje potrošača u EU-u” usmjerenom na davanje većeg značaja potrošačima zahvaljujući mogućnosti izbora, informiranosti i osviještenosti o pravima potrošača i pravnom lijeku.

 U strategiji za potrošače prepoznati su i izazovi kao što su usmjerenost ka održivijoj potrošnji te posvećenost konkretnim potrebama ugroženih potrošača.

Programom za potrošače za razdoblje 2014. – 2020., koji raspolaže proračunom od 188,8 milijuna EUR, narednih će se godina podržavati politika EU-a za zaštitu potrošača. Cilj je pomoći građanima da ostvaruju svoja potrošačka prava te da aktivno sudjeluju na jedinstvenom tržištu, čime se potiču rast, inovacije i postizanje ciljeva strategije Europa 2020.

U cilju jačanja povjerenja potrošača u jedinstveno tržište donesene su dvije važne mjere: Direktiva 2013/11/EU od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju sporova i prijedlog direktive o kolektivnoj pravnoj zaštiti i pravima putnika koji je iznijela Komisija. Digitalna dimenzija jedinstvenog tržišta dovršena je strategijom jedinstvenog digitalnog tržišta koju je Komisija usvojila 6. svibnja 2015., a cilj joj je, između ostalog, potrošačima u cijelom EU-u pružiti bolji pristup digitalnoj robi i uslugama[3].

Institucije EU-a sustavno nadziru potrošačku politiku preko pregleda stanja potrošačkih uvjeta kojim se provjeravaju nacionalni uvjeti za potrošače u trima područjima (znanje i povjerenje, sukladnost i provedba, pritužbe i rješavanje sporova) i ispituje napredak u integraciji maloprodajnog tržišta EU-a na temelju razine prekograničnih transakcija od poslovnog subjekta prema potrošaču te razvoj e-trgovine. Drugi način na koji se sustavno prati potrošačka politika jest i pregledom stanja potrošačkih tržišta kojim se provjeravaju potrošači s nedavnim iskustvom kupnje kako bi se pratili rezultati na više od 40 potrošačkih tržišta u smislu ključnih pokazatelja, kao što su povjerenje da prodavači poštuju propise za zaštitu potrošača, usporedivost ponuda, izbor dostupan na tržištu, razmjeri do kojih se postižu očekivanja potrošača i šteta nastala zbog problema na koje potrošači nailaze[4].

B. Sektorske mjere (2.2.2)

1. Skupine za zaštitu potrošača

Uključenost skupina koje zastupaju interese potrošača EU-a prioritet je institucija EU-a. Europska potrošačka savjetodavna skupina (ECCG) glavni je forum Komisije za savjetovanje s nacionalnim i europskim organizacijama za zaštitu potrošača. ECCG, osnovan Odlukom Komisije 2009/705/EZ, može savjetovati i informirati Komisiju o svim pitanjima povezanima s interesima potrošača na razini EU-a. Parlament i Vijeće nedavno su donijeli uredbu o uspostavi programa Unije za potporu određenih aktivnosti kojima se jača sudjelovanje potrošača i drugih krajnjih korisnika financijskih usluga u oblikovanju politika Unije u području financijskih usluga[5].

2. Obrazovanje potrošača

EU je organizirao aktivnosti za obrazovanje potrošača na različitim razinama, kao što je postupno uključivanje obrazovanja potrošača u školske programe osnovnih i srednjih škola. Europski školski kalendar (Europa Diary) školski je rokovnik namijenjen učenicima srednjih škola (u dobi od 15 do 18 godina). Sadrži informacije za mlade o pitanjima povezanima s EU-om, uključujući njihova potrošačka prava. Komisija je, osim toga, pokusno provela programe usavršavanja učitelja i podržala osnivanje diplomskih studija o politici zaštite potrošača. Interaktivan internetski alat za obrazovanje potrošača „Dolceta” dostupan je u svim državama članicama i na svim službenim jezicima EU-a. Namijenjen je instruktorima i učiteljima, ali i potrošačima, te između ostalog obuhvaća temeljna prava potrošača, sigurnost proizvoda i financijsku pismenost.

3. Informacije za potrošače

Bolja upućenost i bolje poznavanje potrošačkih prava mogli bi rezultirati većim povjerenjem potrošača. EU je osnovao europske centre za informiranje potrošača (mreža ECC) u svrhu pružanja informacija i savjetovanja u vezi s prekograničnom kupnjom te rješavanja žalbi potrošača. Uz to postoji i mreža FIN-NET koja ima istu ulogu za žalbe na prekogranične financijske usluge. Komisija u državama članicama provodi i kampanje za informiranje potrošača te objavljuje priručnike za potrošače. SOLVIT je usluga namijenjena rješavanju sporova koji su rezultat kršenja prava EU-a.

Kampanja za osviještenost o pravima potrošača koju je organizirala Komisija trajala je od proljeća 2014. do početka 2016., a u njoj se građane informiralo o njihovim pravima u okviru propisa EU-a za zaštitu potrošača i usmjeravalo ih na prava mjesta na kojima mogu dobiti savjet ili pomoć ako imaju pitanja ili problema. Cilj kampanje bio je povećati opće znanje trgovaca i potrošača o pravima potrošača na razini EU-a, koja uglavnom proizlaze iz prenošenja direktiva EU-a u nacionalna zakonodavstva. Posebna je pažnja posvećena Direktivi o pravima potrošača, Direktivi o nepoštenoj poslovnoj praksi, Direktivi o nepoštenim ugovornim uvjetima i Direktivi o prodaji robe široke potrošnje i o jamstvima.

U istraživanju koje je provedeno za Europski parlament navodi se da, iako je na internetu dostupno mnogo informacija o pravima potrošača, te su informacije raspršene na brojnim europskim i nacionalnim stranicama[6]. Portal Your Europe[7] ima važnu ulogu jer nudi pristup boljim informacijama o potrošačkoj politici i na jednom referentnom mjestu prikuplja različite izvore informacija.

4. Provedba prava potrošača

Djelotvorna i ispravna provedba tih prava jednako je važna kao i postojanje prava potrošača. Za njihovo provođenje uglavnom su odgovorna nacionalna tijela javne vlasti. Uredba (EZ) br. 2006/2004 o suradnji na području zaštite potrošača povezuje ta nacionalna tijela u mrežu koja im diljem EU-a osigurava okvir za razmjenu informacija i suradnju radi zaustavljanja svakog kršenja zakona o zaštiti potrošača (npr. obmanjujuće oglašavanje, paušalna putovanja ili prodaja na daljinu). Mreža također provodi zajednički nadzor tržišta i aktivnosti provedbe prava potrošača (npr. u obliku internetskih pretraživanja tijekom kojih tijela vlasti provjeravaju internetske stranice kako bi otkrile postupaju li u skladu sa zakonom).

Uloga Europskog parlamenta

Parlament stalno radi na poboljšavanju propisa za zaštitu potrošača u EU-u. Politika zaštite potrošača postala je od politike tehničkog usklađivanja standarda za potporu unutarnjem tržištu dio nastojanja za poboljšanje cilja uspostave „Europe građana”. Postupak suodlučivanja i širenje područja zakonodavstva koje se usvaja postupkom glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću dali su Parlamentu ovlasti da razvije i ojača zakonodavstvo EU-a o zaštiti potrošača. Kao rezultat zakonodavnih napora Parlamenta, države članice od 13. lipnja 2014. moraju primjenjivati nacionalne zakone kojima se provodi Direktiva o zaštiti potrošača, koju je Europski parlament usvojio velikom većinom glasova. U cilju jačanja povjerenja potrošača u EU-u, Direktivom se osnažuju njihova prava, npr. uspostavom duljeg razdoblja mirovanja za ugovore sklopljene na daljinu i izvan poslovnih prostora, uvođenjem veće transparentnosti cijena, zabranom unaprijed označenih polja i pojašnjavanjem informacija o digitalnom sadržaju. Parlament je 12. prosinca 2017. usvojio prijedlog Komisije da se revidira suradnja u zaštiti potrošača (Uredba (EZ) br. 2006/2004) kako bi se poboljšala učinkovitost pravila i postupaka o suradnji među nacionalnim tijelima nadležnima za provedbu zakona o zaštiti potrošača[8].

Parlament ima važnu ulogu ne samo u radu na europskom zakonodavstvu, već i u određivanju političkog programa u području zaštite potrošača usvajanjem izvješća o vlastitoj inicijativi. Parlament je osobito aktivan u osiguravanju većih proračunskih sredstava za mjere na područjima kao što su informiranje i (financijsko) obrazovanje potrošača te bolje predstavljanje potrošača u državama članicama, s naglaskom na države koje su pristupile EU-u nakon 2004.

europarl.europa

Dubrovački
Međimurske novine
Net.hr
Regionalni plus